podvale zivota i ostale zivotne ironije...
18.03.2007., nedjelja
nek sve ide u ...
|
znate vec kamo... pitate se gdje sam bila? bila sam na predivnom mjestu, na sigurnom mjestu... bila sam sretna, bila sam u oblacima... bila sam predivno, bila sam savrseno.. pola godine, bila sam ja opet ja, ona stara ja - ona koja radi posao koji voli, zivi sa ljudima koje voli, vidja ljude koje voli i.... koja je nasla covjeka svog zivota.... u tih pola godine, sve se promijenilo... kao lavina zapljusnuo me val novih emocija, zapljusnuo me novi zivot... brzo sam zaboravila stare strahove, stare bojazni, opreznosti... brzo sam krenula dalje, velikim koracima grabila taj novi zivot koji mi se svakog dana cinio sve boljim... i nije me bilo strah... bila sam sigurna... nisam se bojala da ce me netko zgaziti, da ce me netko povrijediti... nisam se uopce okrenula natrag.. samo korak dalje, svaki dan novi korak dalje... i tako sretna i zaljubljena, sa planom za daljnji zivot, sa novim idejama, sa novim tvorevinama... zivjela ja svoj zivot... i sve ga vise gradila oko jedne osobe, covjeka mog zivota... predivan covjek, stvarno... i sve je divno, cak i njegova mama... s nikim se ne svadjam, sa svima imam super odnose... i opet volim, volim toliko da je to neopisivo... i u vezi sam u kojoj sam voljena, u kojoj sam princeza... predobro da bi bilo istinito? ha ne bi bio moj zivot da mi to upali... jucer sam saznala da sam gradila gradove u oblacima. jucer sam saznala da covjek mog zivota ima zenu svog zivota na svakom koraku. svaka ima svoju funkciju - ja sam zena koju dovede doma, obiteljski tip. druga je ljubavnica. treca je za zabavu. cetvrta je bivsa djevojka s kojoj nikako rascistit stvari. peta je ljubavnica. sesta je ljubavnica. sedmu i dalje trazi po chatovima... danas ga nema kod mene, sluzbeno je na putu (citaj: vjerojatno sece prirodom sa bivsom) on ne zna da ja znam. on nema pojma. i sad me nazvao. krenuo je doma. pita kako sam, sto radim... sto se desilo dok ga nije bilo... i ja kazem da nisam najbolje, da sam bolesna (i jesam)... nema nista novog (pa to sto sam saznala, to nije nis novo, sve stare vijesti kojih nisam bila svjesna) sto radim? (placem, ali mu to ne govorim - kazem, radim - imam posla...) veselo smo se pozdravili, dobila sam par utjesnih rijeci u vezi moje bolesti... vidjet cemo se danas. kaze, dolazi do mene... hm kako se ponasati? da li mu ista reci? kako uopce poceti? ili samo presutjeti, odtrpiti, odplakati u svojem kutu u sobi u kojem se vec toliko puta plakalo da se osjeca miris vlage... necu mu nista govoriti. nije zasluzio. igrat cu njegovu igru. okrenuti je u svoju korist. ali, koja korist od svega toga? on me ne voli. i sta mi onda sve to vrijedi? previse puta sam bila povrijedena... ne mogu to vise pustati tako lako... u meni se javlja ego, javlja se vrag koji zeli osvetu... u ovom trenutku bih ga ubila, doslovno ubila... zavrnula mu vratom, prosula zube... pocupala kosu... zelim ga unistiti onako kako je on mene unistio... ali, kako to napraviti? kako povrijediti nekoga tko je takav gad... kako ga unistiti? gdje je takvima ahilova peta? gdje je takvima bolna tocka? carstvo za tu informaciju... toliko me povrijedio da cu ga unistiti... nekako, vec nekako... i nema odgovaranja - ma nemoj to raditi, samo sebi ces naskoditi, neces biti nista bolja... hocu. jer mi je dosta. jer takvi ne zasluzuju nista. tako mi bog pomogao, ovo sto je meni napravio, vise nikada nece... pljuvat ce krv i prositi oprost, i u tom trenutku cu ga JOS malo poniziti... fuck off you moron. neka ide sve u ... ionako si mi sve unistio. srusio cijeli svijet koji sam gradila. za koga? za sebe? ne. za nas. tebi ne treba nas svijet. tebi treba jeftina zabava i kurve, i zena doma koja je za ukras i reklamu i dobar poslovni izgled (jer naime, ako si mamager, dobro izgleda ak si obiteljski covjek) ljudi kak da ga unistim? kak??? |
08.08.2006., utorak
francuska elita 16. stoljeca...
|
Jucer bijah u trgovini, i obavljam ja tako shoping... kupujem hranu, vecinom laganu i ljetnu... Zaustavim se na odjelu sa vocem i gledam sta bih uzela... sve izgleda polutrulo i izudarano, ali jede mi se voce i trebam nesto kupiti... do placa mi se ne da jer je predaleko, a i prekasno je za to, a sljedeca trgovina je jednostavno predaleko i nisam bas sigurna da bi imali bolju ponudu.. i tako ja odlucim uzeti nektarine, jer se teze kvare od breskvi (ma da ni one ne izgledaju najsjajnije)... i uzmem vrecicu, postavim se pred nektarine, i ispipavam prstima koja je jos dobra... i dodje kraj mene jedna "gospodja", pogleda me i zajedljivo, kako samo takve znaju, pa kaze: "Pa mogli ste bas uzeti i rukavicu, ovako pipate to voce - kako ce sad netko nakon vas to kupiti - ja prva necu!" A ja je gledam i ne mogu vjerovat. "Gospodja" je, da pojasnim, jedna od onih "finih", "pristojnih" "dama". (Da ni ne spomenem da je ona to isto radila grožđu)... u toj milisekundi, kroz glavu mi je protutnjalo puno nejasnoca i pitanja. Prva reakcija: Koja glupaca. Zasto? Vrlo jednostavno. Kao prvo, to voce raste na granama, znaci na drvecu, koje posjecuju insekti, bube, ptice i ostali lesinari. Kao drugo, to voce cesto pada po podu pa se bere (RUKAMA), ili se direktno bere sa grana (opet kazem, RUKAMA). Kao trece, nakon sto se to voce obogatilo izlucevinama sve moguce gamadi, plus sad su ga vec DIRALI RUKAMA, ono se pakira i prebacuje u kutije (opet RUKAMA). Kao cetvrto, voce se transportira KAMIONIMA koji nisu sterilizirani domestosom (da jesu, sumnjam da bih pojela takvo voce). Voce dolazi u skladista gdje radnici to prebacuju rukama. nakon toga, dovozi se - opet - kamionom u trgovine. Sto bi znacilo da se iz kamiona RUKAMA prebacuje u trgovinu i dolazi u kontakt sa ispusnim plinovima cim se otvore vrata kamiona. Nakon toga, tete u trgovini to voce poslazu na police (da, rukama i niti jednom nisam vidjela da neka od njih nosi rukavice). I sad dolazim JA, i moja malenkost primi nektarinu i TOLIKO sam VELIKA I SNAZNA da ce sve sto je na mojim rukama ubiti svakoga tko je nakon toga primi, a ne daj boze - pojede. Kao zadnja stvar koja mi je iskocila pred oci u toj milisekundi bilo je jedno jednostavno pitanje: Pa zar ta "fina i pristojna gospodja" NE OPERE VOCE prije nego sto ga stavi u svoja profinjena usta??? Istog trena me podsjetila na elitu 16. stoljeca koji su se zalijevali parfemima kako ne bi smrdili jer pranje i preoblacenje bilo im je strani pojam. Po njima su plazile bakterije i insekti, ali nema veze - lijepo mirisu. A podsjetila me i na puno ljudi koji ne razmisle o nicemu prije nego sto nesto izgovore. Ispala je glupaca (jer takve su obicno glupace) i ja joj tu nisam mogla pomoci. Da joj ista kazem? Nemam sta. Prosla je ta milisekunda u kojoj je meni cijeli proces bio jasan, od rasta voca na grani, do smjestanja istog na policu. I jednostavne stvari - poput cinjenice da prije nego sto pojedes voce, moras isto i oprati. Temeljito. Ali kako da ja to objasnim jednoj "finoj i pristojnoj gospodji"? Samo sam pokupila svoje nektarine i okrenula se. Mogla sam joj sve to fino objasniti, ali tko sam ja da se opravdavam glupacama??? Mogla sam je isto tako poslati u k****, ali zasto? To bi je tek zadovoljilo, jer takve glupace provociraju namjerno - da bi dobile reakciju - time se one hrane (a ne vocem). Da li cu sljedeci put nositi rukavice kad odabirem nektarine? PA NECU. Jer ZNAM koliko je ruku proslo kroz njih prije nego sto su uopce dosle u trgovinu. Stavila bih rukavice eventualno da zastitim SVOJE RUKE od voca, a ne obrnuto. A kako sa inace opsjednuta cistocom, perem ruke milijun puta na dan (sto me iskreno zivcira). I ne zelim upadati dalje u taj proces u kojem cemo svi zivjeti pod staklenim zvonom, a kad ono pukne - iste sekunde umrijeti od alergije na obican zrak. Super je ta francuska elita. All talk, no doings. Njoj se gadi uzeti voce nakon sto ga je moja (sterilizirana) ruka dotakla. Ma meni se gadi stajati kraj takvih i udisati isti zrak, jer prenose trulost, letargiju i mentalni smrad. Bljak. Nakon sto sam se okrenula i otisla dalje, pogled mi se sreo sa jednom pak drugom zenom. Starijom zenom. Zenom koja je nesto RADILA u zivotu (to se uvijek vidi na ljudima). Zenom kojoj u zivotu nikada nije bilo dosadno i koja nije imala vremena za takve pizdarije. Zenom koja me pogledala u oci i potiho rekla: Ma pusti glupacu. I mislim si ja: Pa bravo. Upravo tako. Nasmjesila sam se i krenula dalje. Bio je to ipak dobar dan. |
07.08.2006., ponedjeljak
tu sam...
|
... i uskoro se vracam s novim postom... jednostavno nije bilo vremena (mozda ipak volje) za pisanje... ali tu sam, ok sam, i vracam se :) trenutno me jebe puno stvari, ali nekako sam ipak dobre volje i snaznija no ikad... mora da je nesto u zraku... ili dobar horoskop... trenutno nemam inspiracije, ali sigurna sam da ce me nesto zveknuti na pisanje - uvijek je tako... uglavnom, imam misli koje moraju izaci van, i izaci ce... uskoro... pusa svima |
19.04.2006., srijeda
sad days...
|
...mislim da sam izgubila najboljeg prijatelja... ne znam cija je greska, sto sam rekla, sto sam napravila... analiziram i vracam se mjesecima unatrag da vidim sto je poslo krivo... ne znam ne kuzim... a on jednostavno ne odgovara na pozive... a mene uzasno boli srce... tuzna sam, i letargicna. ...mislim da sam izgubila najboljeg prijatelja... boli. |
14.04.2006., petak
prica bez pouke
|
A: meni je dosadno... B: ne seri A: ne serem, meni je stvarno dosadno. B: ok. . . . A: meni je jos uvijek dosadno. B: pogledaj kroz prozor. A: ok... jesam, i sto sad? B: vidis li onog malog crvenokosog djecaka? A: vidim, dobro... kakve to ima veze? B: razmisli o tome... . . . [nakon pola sata] A: ok,moram priznat, ne kuzim... B: razmisli jos malo. . . . [nakon jos pola sata] A: OK, k vragu, stvarno ne kuzim.. daj mi vise reci o cemu se radi! B: pogledaj kroz prozor. A: ok B: vidis jos tog klinca? A: Isuse, kak si naporan - da vidim ga, i daj mi reci o cemu pricamo! B: koliko dugo razmisljas o tome? A: sat vremena??? ajde covjece, reci mi! B: hehe A: daj, nisi fer, kakve on ima veze? B: nikakve. apsolutno nikakve. A: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, TI NISI NORMALAN! Zasto me jebes bezveze sat vremena?! Mogao sam raditi nesto korisno!! B: tako je. zasto nisi?! jebo tebe i tvoju dosadu. Upravo ste procitali pricu bez pouke. Lazem - prica ima pouku: Ako vam je dosadno, nemojte cekati crvenokosog klinca. i da, dosada je super stvar - izvor sjajnih ideja. Koristite je... izbjegavajte pricati o crvenokosom klincu. Dosada je savrseno mjesto za sve ono sto ste zeljeli, a nikada niste stigli... zato ne budimo licemjerni s sljedeci put kada pozelite reci: meni je dosadno, stanite - i recite: ja sam jebeno lijen! ili napisite bezpoucnu pricu. |
11.04.2006., utorak
...
|
u bolničkom krevetu na dijalizi mirna sam dok cijeli svijet šizi neonska lampa para mi oči dok sestra topli čaj mi toči došao si i ti, sa cvijećem u ruci smješak na licu samo glas u buci cujem vani svađaju se ptice dok suze polako klize mi niz lice i ležim ja tako sama u noći sutradan probuditi me neće moći mirna sam, gledam tama isčezava miriše prva jutarnja kava budim se i više nemam mira krv mi polako utrobom svira vrijeme je za novi smiješak jer samo sam obični životni pješak... |
10.04.2006., ponedjeljak
o suncu i planetima
|
... pita mene immigration da li me treba tjerati da napisem post :) hehe, kazem ja - ovih dana, sigurno da! :) ne znam ljudi nekak sam smirenija, sretnija... i to uopce nema veze sa vanjskim svijetom, pa ni sa ovim ogromnim suncem koje me obasjava i smjesi mi se... nekako, nakon svega i svih, opustila sam se... konacno... ne znam mozda je to samo prolazno (a nadam se da nije), osjecam se dobro... nesto se u meni jaaako promijenilo, nesto bitno, nesto jako.... ovih dana sam u skladu sa sobom, sa prirodom, sa cijelim jebenim svemirom... sve je ok, i sve je onako kako mora bit... zadnjih mjeseci stalno su mi se desavale cudne stvari... nisam o njima pisala jer nema smisla - to se proba, a ne cita o tome... poanta je da su to sve bile stvari koje su nemoguce... nesto kao kad pomislite: e sad bi se moglo desit to i to, i onda, neocekivano zapravo - upravo se to i desi. a bilo je toliko nemoguce da je sama pomisao na to bila luda... i nisu to samo dobre stvari, nego i lose... i tako nakon nekoliko mjeseci tih koincidencija (ma da ja cvrsto vjerujem da u zivotu ne postoje slucajnosti, ali u nedostatku boljeg izraza koristim ovaj), desio se neki pomak... te koincidencije su bili znakovi, znakovi promjene... just keep your heart open, and the eyes will follow... kao da se centar moga bica pomaknuo za par stupnjeva... da povucem paralelu sa planetima - da postoji planet JA, JA se pomaknuo za par stupnjeva i promijenio orbitu i otklon od centra gravitacije (sunceve, a mozda cak i svoje...). JA sada ima neku drugu putanju - to je isti planet, nista se na njemu nije promijenilo kao takvo, ali mozete li zamisliti posljedice pomaka za par stupnjeva? samo mala promjena u orbiti i mijenja sve na planetu JA. Planet JA je jako smiren. Planet JA je zadovoljan. Planet JA ima trenutno toliko problema koliko ih sve skupa u svom zivotu nije imao. Ali Planet JA zna da se okrece i zna da ide dobrim putem. Jer Planet JA ne pati vise od globalnog zagrijavanja. Na Planetu ima potresa, ali su posljedice zanemarive. Planet JA ima mjesta, i nije prenapucen... Resursi Planeta JA su neiscrpni i bekrajni... A sto je najvaznije: Trenutno na planetu JA nije zabiljezen niti jedan rat ili sukob. Mozete li uopce zamisliti takav spokoj? a sto je najbolje - planet JA je zabavno mjesto :) A sada ovaj planet ide dalje, vrtiti se po svojoj orbiti i kada naleti na nesto zanimljivo (a planetu JA je sve zanimljivo), javi vam se... pozdrav iz sretne galaksije, uzivajte i mozda se sretnemo u istoj :) |
08.03.2006., srijeda
zar je stvarno dosao taj dan?
|
Danas sam cula jedan glas... glas osobe koji dugo zelim cut... iznenadio me... bio je potpuno drukciji nego sto sam ikada zamisljala... potpuno... a tako - tako mu pristaje... bila sam nervozna. kao malo dijete koje prvi put nesto radi... bila sam tako mala, tako ZIVA... srce mi je lupalo 100 na sat, htjelo je iskociti iz mojih grudi... osjetila sam se tako ZIVOM... jedan glas... divan glas. uopce nije bitno o cemu je taj glas pricao. i on je bio nervozan. mislim da uopce nismo slusali sto smo pricali - ni jedan ni drugi... culi smo samo glas. i njegov je savrsen. sada znam da dise, da hoda, da spava, da jede, da nije samo slovo na ekranu... glas. PRESRETNA sam! kako divan glas... ne znam koja mu je bila prva rijec - uopce nije bitno. bila je tako slatka - bila je... samo njegov glas... osjetila sam vibracije toga glasa kako prodiru u moje stanice, kako se nastanjuju duboko u meni... znam da cu taj glas nositi dok sam ziva... jer me taj glas - ozivio. |
20.02.2006., ponedjeljak
sunceeeeeeeeee....
|
evo ljudi - konacno! konacno je mrak prestao - barem na par dana - konacno se digla ona prekrasna sjajna galaksijska svjetiljka... KONACNO... i mozda mislite da nisam dobro i da sam slabo i da mi opet ni ne valja, pa da mi treba sunce da me malo digne... i mozda ste u pravu... ali dosta mi je bilo zime, onih mracnih sumornih dana u kojima se samo vuces od jednog do drugog sata cekajuci vecer da utones u san, jer se nadas da ce te ujutro iznenaditi nasmjeseno sunce i pomilovati te svojim toplim zrakama... i dosao je i taj dan... i desilo se upravo ono sto sam ocekivala -probudila sam se spontano, nakon dugo dugo vremena... inace mi treba budilica, glasna velika budilica, da me iscupa iz kreveta.. jer se vise nisam znala sama buditi... i kad bi se tako probudila, bila sam iscrpljena, umorna, pregazena... mentalno sam bila ok, drzala se, ali fizicki... jedva... i onda - SUNCEEEEEEEEEEEEE... i odjednom, kao biljka, digla sam svoje listove visoko prema nebu i nasmjesila se danu preda mnom... i danas je tako bilo... i osjecam se jako, snazno, osjecam se spremna na sve... osjecam se kao da sam na vrhu svijeta i nista mi ne moze, opet, pokvariti dan... :) ipak, ako je covjek dovoljno otvoren svijetu, osjeti kako je i u ovom materijalistickom periodu, ipak sam dio prirode... mali pijun kojim upravljaju sile prirode... i nijedna zarulja ili neonka ne moze to promijeniti... samo par zraka jednog svemirskog tijela ima tu moc nad nama... i divno je osjetiti kako sam dio necega vecega od mene.. necega neopipljivog, necega bez okusa i mirisa... jednostavno znas... nisi sam... dio si prirode, koliko god se borio protiv toga... disem punim plucima, krv mi struji kroz vene zestoko i brzo... osjecam tu nadnaravnu energiju, pustam joj da me odvede kamo hoce... osjecam se tako prirodno... osjecam se kao sunce. |
27.01.2006., petak
stvari se slazu...
|
...onako kako sam ih sama poslozila... Znaci, prije nekog vremena, moja malenkost je odlucila uzivati u zivotu i davati 100% sebe... i nije bitno sto radim, ni kako radim... bitno je da je taj trenutak u kojem nesto radim, za sebe, za druge, za nikoga ako treba - taj je trenutak jednostavno jebeno dobar! I ako i moj rad ili akcija ne donesu neke velike rezultate, ili ih pak uopce ne donesu, uopce me ne zanima... skuzila sam da me cijeli taj proces rada veseli, ispunjava, a ne rezultati koje dobijem... i tako ja vec neko vrijeme opusteno ZIVIM... ajme kako je to dobro reci na glas!!! ZIVIM, ljudi ja ZIVIM! I imam tonu sranja u mom zivotu, ali ta sranja jednostavno zguram izmedju mojih trenutaka i opet - sretna sam... poanta je u tome da ako i sve stvari krenu lose - to je dobar znak - jer ako postoje stvari koje mogu krenuti lose - znaci da sam jos uvijek ZIVA, da disem, da postojim... i da - u konacnici, stvari mogu i ispraviti... ili ih jednostavno prezivjeti... povremeno se javljaju stari demoni (kojih sam u ovom kratkom zivotu nakupila i previse), ali se okrenem na drugu stranu i ne dam se smesti... necu zivjeti u onome sto je BILO, sto je PROSLO, sto me mucilo u proslosti... to je ionako sve otislo s vjetrom... sad zivim u trenutku, u ovom trenutku, i sretna sam sto zivim i sto bas sada ovdje sjedim i pisem ovaj post... buducnost tek dolazi - nje nema ako nema trenutka u kojem ja postojim... jedan trenutak uzrokuje drugi... i ako odlucim zivjeti u svakom trenutku i dati sve od sebe kako bi ga iskoristila - sto mogu vise traziti? nekako se sve svodi na to da je sve sto se desava stvar necije odluke. sve je to odluka. za sad mi ide - uspijevam se čupati iz faza depresije - koja tako cesto zeli prodrijeti u mene... trosim jako puno energije na odrzavanje svog TRENUTKA, ali ljudi... da samo znate kako se to sve lijepo vraca... sve je ok. sve je uvijek ok. samo treba shvatiti da je sve rjesivo, i ne pustiti panici da nam poremeti logiku... a ako i poremeti - opet ok. jer, sve je rjesivo. ako nasa odluka ne rijesi situaciju, mozda ce necija druga promijeniti stvari... i opet - sve je ok... |